Kako upotrijebiti tehnologiju kako bi se poboljšalo učenje i obrazovanje u Europi pitanje je kojim se Europska unija (EU) bavi zadnja dva ciklusa financiranja, osobito uzevši u obzir neravnomjeran pristup modernoj tehnologiji kod kuće i osobito u školi među državama članicama.

Tijekom ciklusa financiranja koji je tekao od 2007. do 2013., EU je investirala 185 milijuna eura u sklopu Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) u 50 projekata iz područja tehnologijom potpomognutog obrazovanja (engl. technology-enhanced learning, TEL) i 5,7 milijuna eura u sklopu Okvirnog programa za kompetitivnost i inovacije (engl. Competitiveness and Innovation Framework Programme, CIP) u 6 projekata iz e-učenja, područja STEM i ICT-a za učenje za sve [1].

Briga za područje se nastavlja u Obzoru 2020, programu relevantnom za ciklus financiranja od 2014. do 2020. U 2014. i 2015., 70 milijuna eura je previđeno za cilj uključivog 24/7 digitalnog učenja za sve, kako bi se premostile prepreke u načinu korištenja ICT-a u obrazovnim sustavima jer one ograničavaju potencijalni utjecaj ICT-a na obrazovanje u Europi. Trenutno, 88% devetogodišnjaka u EU ne pohađaju nastavu u „visoko digitalno opremljenim školama“ (školama koje imaju primjerenu opremu, brzi širokopojasni pristup Internetu i dobru povezivost) te postoji samo 20% učitelja koji imaju samopouzdanje u korištenju i podržavaju korištenje digitalnih tehnologija, iako 70% učitelja prepoznaje važnost pedagogija koje su podržane ICT-om [2].

Europska komisija je prepoznala ovaj problem. U 2013. pokrenula je inicijativu Otvaranje obrazovanja [3] sa ciljem poticanja učenja i obrazovanja kroz ICT i digitalne sadržaje, sa fokusom na razvoj i dostupnost otvorenih edukacijskih resursa (engl. Open Educational Resources, OERs). Također je razvila portal Open Education Europa kao centralni portal za katalogiziranje OERa u Europi, čime se omogućuje učenicima i studentima da nadograde svoje znanje iz otvorenih i slobodnih izvora, a ne samo pomoću svojih nastavnika i obrazovnih institucija. Portal također služi kao centralna lokacija za stvaranje zajednica praktikanata pomoću kojih je moguće dijeliti nastavne materijala i najbolju praksu u obrazovanju temeljenom na ICT-u, prelazeći granice i različitosti u jezicima.

Europski parlament je također istražio problem. U ožujku 2015., Odjel za znanstveno predviđanje (engl. Scientific Foresight Unit, STOA) Europske službe za parlamentarno istraživanje (engl. European Parliamentary Research Service, EPRS) objavio je studiju o opcijama za tehnološki potpomognuto učenje i obrazovanje [4]. Studija zaključuje da je vrijeme za ispitivanje da li države trebaju investirati u edukacijske tehnologije završeno te da je pitanje danas koja usmjerenja pratiti i financirati kako bi se dodala najveća moguća vrijednost obrazovnom sustavu.

Preporuča da dionici uzmu u obzir i balansiraju, u interesu građanstva EU, mješavinu politika u ovom području. Te politike bi trebale imati tehnološki aspekt poput politike ekstenzivne implementacije tehnologije u školama, standardizacije škola na minimalnoj razini infrastrukture, ali i ciljanih pilot programa i okvira za korištenje uređaja koje učenici već posjeduju te otvornih i kolaborativnih okolina. Politike uključenja dionika su ključne na svim razinama, uključujući učitelje, industriju ali i obitelj. Također, potrebno je imati kompetitivne politike poput prilagođavanja kurikuluma i metoda ocjenjivanja te podizanja prepoznatljivosti neformalnog učenja i uloge MOOC-ova, osobito pri cjeloživotnom učenju. Potrebno je također razviti alate za ispravnu evaluaciju tih politika kako bi se omogućilo ispravno odlučivanje o različitim prioritetima u budućnosti.

Nakon objavljivanja studije, tijekom plenarne sjednice Europskog parlamenta u svibnju 2015. održana je radionica [5] koja je pokazala raznolikost mišljenja TEL praktičara i metodologa.

Kontinuirani interes Europskih dionika kroz različite inicijative pokazuje da je važnost ICT-a u obrazovanju prepoznata ali, kako uočava studija STOA-e, postoje i trebaju postojati različiti pristupi u državama članicama i na EU razini. Jedan jedini ispravni pristup trenutno ne postoji, što čini ovo vrijeme ključno za razumijevanje područja kroz rad i istraživanje kako bi se postavili praktični temelji tehnologija i metodologija korištenih u tehnologijom-potpomognutom učenju u Europi.

Bibliografija
[1]    European Commission, “Research and Innovation for ICT in education,” Digital Agenda for Europe, 2015. [Online]. Available: https://ec.europa.eu/digital-agenda/en/research-and-innovation-ict-education.
[2]    European Commission, “Education and Learning,” European Commision Official Web Site, 2015. [Online]. Available: http://ec.europa.eu/dgs/connect/en/content/learning-and-skills-youth.
[3]    European Commission, “Opening up Education: Innovative teaching and learning for all through new Technologies and Open Educational Resources,” 2013.
[4]    R. R. Pastor and C. T. Quirós, “Learning and teaching technology options,” 2015. [Online]. Available: http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/547407/EPRS_STU(2015)547407_EN.pdf.
[5]    European Parliament, “How could technology change the way we teach & learn?,” Science and Technology Options Assessment (STOA), 2015. [Online]. Available: http://www.europarl.europa.eu/stoa/cms/home/workshops/teaching.

Mišljenja izražena u ovom dokumentu su isključiva odgovornost autora i ne predstavljaju bilo kakvu službenu poziciju Europskog parlamenta.