Sve je više obrazovnih programa koji se nude za preuzimanje s jedne od tri dominantne „trgovine“: App Store za iOS aplikacije, Play Store za Android, te Windows Store za Microsoftovu Windows platformu. Iako se neke od tih aplikacija mogu pronaći u dvije ili sve tri trgovine, još uvijek je značajan broj onih koje su dostupne na samo jednoj platformi. 

Primarni razlog ovom stanju leži u činjenici da je donedavno razvoj višeplatformskih aplikacija u praksi značio razvoj više odvojenih aplikacija koje rade istu stvar, zahtijevao veći broj ljudi na projektu, pisanje istog programskog kôda više puta, stalnu koordinaciju programskih timova i u konačnici, dvostruku ili čak trostruku cijenu izrade same aplikacije. Na tržištu gdje je konkurencija vrlo velika, i gdje za gotovo bilo koje područje postoji na desetke aplikacija, od kojih je barem njih nekoliko besplatno i nada se zaradi preko oglasa ili kupnjom dodatnih mogućnosti, proizvođači softvera iznimno će rijetko pristati na veće troškove u samom početku izrade. Iako u kontekstu konkretnog projekta i organizirane nabavke opreme ovo ne izgleda kao veliki problem (npr. cijela škola će kupiti ista tablet-računala), ograničavanje obrazovnih aplikacija na samo jednu platformu u potpunosti onemogućava BYOD (eng. Bring Your Own Device) politiku u kojoj se potiče učenike na korištenje vlastitih uređaja u nastavi, školi i kod kuće. Ova politika je vrlo korisna i praktična, i to iz puno razloga. Ako se odabere razvoj obrazovnih aplikacija za samo jednu platformu, BYOD nije opcija, jer će (uz grubu pretpostavku da su sve tri platforme podjednako zastupljene) otprilike 2/3 učenika koji posjeduju mobilni uređaj biti isključeno. 

Višeplatformski razvoj  nudi nekoliko smjerova. Razvoj aplikacije korištenjem specifičnog alata ili programskog okvira (npr. Adobe AIR ili Xamarin), razvoj web-aplikacije ili razvoj hibridnog višeplatformskog rješenja, u kojem se kombiniraju platformski specifični dijelovi sa dijelovima aplikacije pisanim u web tehnologijama. Svaki od pristupa ima određene prednosti i mane, od lakoće razvoja i održavanja, preko performansi, pa do korisničkog iskustva. 

U SCOLLAm projektu odlučeno je koristiti kombinaciju prve i treće opcije:specifičnog programskog okvira (Xamarin) u kombinaciji sa dijelovima napisanima u web-tehnologijama. Iako je ovaj pristup djelomično olakšao inicijalni razvoj, stvorio je i neke probleme, npr. neki dijelovi platforme su radili vrlo sporo pa su na koncu prepisani u nativnom jeziku. Također, svaka nadogradnja sustava ili web-preglednika može donijeti problem sa funkcioniranjem web-dijela aplikacije i sl.